Uzavrela atmosfera u Columbusu kulminirala je. Arnold Classic 2012 ispunio je sva očekivanja i ponovno se ispostavilo kako se radi o iznimnom natjecanju  koje okuplja više od osamdeset zemalja svijeta. Bodybuilding publika mogla je vidjeti pravu predstavu kreme ovog sporta i uživati u pravome spektaklu.

Zaista nevjerojatan doživljaj bio je pratiti Arnold Classic i to samo preko monitora. Od zabavnog programa do natjecanja, realizacija i organizacija je bila nevjerojatna.Samo natjecanje u bodybuildingu bilo je vrhunsko i teško je suditi o rezultatima jer tu naravno svatko svoje mišljenje ima. Definitivno je samo to da smo vidjeli veliku predstavu vrhunskih natjecatelja i pozera koji će biti velika prijetnja na Mr.O.
Ipak nemojmo previše duljiti, krenimo s natjecateljima:

Branch Warren učinio je nemoguće! Vratio se iz grozne situacije nakon ozlijede i osvojio drugi zaredom Arnold Classic. Prezentirao je sebe u klasičnom, nevjerojatnom obliku. Granitno tvrdi mišići, vaskularnost i opaka fizionomija jednostavno su osvojile publiku uz pozing koji je ukrasila montaža rockyevih citata.  Lijevi kvadriceps je ipak bio nešto manji, no Warren se sam odlučio isticati ga pored svojih protivnika i pokazivati da je i ozlijeđen mnogima još superioran.

Dennis Wolf završio je kao drugoplasirani natjecatelj vrlo zasluženo. Big Bad Wolf pozirao je uz zavijanje vukova i graciozno prezentirao svoje ogromno mišićavo tijelo. Leđa su bila jednostavno vanserijska i sama pojava na pozornici bila je zastrašujuća. Pa zašto onda nije pobijedio? Zato što Dennisu fale sitni detalji. Na njegovu veličinu teško je napraviti vrhunsku definiciju prepunih detalja, kakvu Branch zna napraviti, a i listovi su još uvijek vrlo vrlo slaba karika. Ipak, Wolf je zasluženo jedan od najboljih bodybuildera današnjice.

Evan Centopani ove je godine osvojio treće mjesto i njime može biti vrlo zadovoljan. Rocky je očito opet u modi pa je tako i Ox pozirao na muziku iz spomenutog filma.
Pokazao je još jednom da je zaista mlada nada i da za njega granice kao takve zapravo i ne postoje. Vidljivo je da još treba raditi na sebi kako bi usavršio svoje tijelo, ali za mladog natjecatelja Centopani je napravio nevjerojatan uspjeh!

Ben Pakulski na četvrtom mjestu iznenadio je sve, a možda najviše sebe. Forma je bila odlična, mišićavost nevjerojatna, ali kao i obično, slike straga nisu bile baš tako sjajne. Ipak neću umanjivati da je Pakman napravio nevjerojatan rezultat i pokazao se u najboljem svijetlu. Svojim je plasmanom bio bolji i od legendarnog Dextera Jacksona, ali i Beyekea koji ga je pobijedio na Flex Pro natjecanju nedavno.

Dexter Jackson…Izgleda da je, na veliku žalost mnogih, legendarni The Blade otupio! Godine su uzele danak, a i njegova nevjerojatna fizonomija je nekako ostala ista. Stekao se dojam da je pokušao nabaciti nešto mase, ili da je jednostavno zadržao više vode no što je smio, ali sve u svemu nije bio baš dobar. Tako je vremešni Jackson morao biti zadovoljan s petim mjestom nakon kojeg se postavlja dosta očito pitanje: Koliko još elana i volje u sebi ima ovaj vrhunski natjecatelj?

Lionel Beyeke; čovjek kojemu se nikako ne mogu načuditi! Očekivalo se mnogo bolje od njega što se forme tiče. Opet je došao mekan i velik pa su mu i sami komentatori na Arnoldu prognozirali loš uspjeh. Lionel je opet ostvario veliki plasman i podigao još malo prašine oko sebe. Prvo pobjeda na Flexu koja je još pod povećalom, a sada i 6. Mjesto na Arnold Classicu. Beyeke uzima rapidan zalet u karijeri, a još kad bi ga i forma pratila ne bi mu bilo kraja.

Na prvom Calloutu su bili Correa, Botthof, Badell i White što je značilo da sudci idu suprotnim smjerom. Prvo su išli „najgori“. I zaista Correa je bio pre malen za ovo natjecanje, imao je gotovo dvadeset i pet kila manje od nekih natjecatelja. Botthof je bio slabo popunjen na svoju visinu dok se Badell tek vratio pozornici i od svoje prijašnje forme ostavio samo obrise. White je bio utješan, poboljšao se malo, ali zaista malo te nije od početka predstavljao neku opasnost.

U drugom Calloutu  trebao je biti Fouad Abiad koji je netragom nestao s pozornice i nije se pojavljivao do kraja natjecanja, tako da su bili Curry, Rhoden, Beyeke i Kefalianos. Vrlo zanimljiva skupina koja ima dosta potencijala na kojemu treba raditi, Curry ima nevjerojatan gornji dio tijela, ali noge dosta kaskaju, Rhoden je nešto skromnija verzija Flexa Wheelera, Beyeke samo formu popravljati  treba, a Kefalinos je konačno na tragu ozbiljne mišićavosti.

Zadnji callout bili su Pakulski, Warren, Jackson, Wolf i Centopani. Očekivano najbolji i tako je do kraja i ostalo. Njihove su slike gore pa ih nije bilo potrebno ponovno stavljati, umjesto njih stoji ova slika Brancha Warrena koji je primio trofej i službeno je drugi put osvojio prestižni Arnold Classic. Zaista je bio i ostao The Warrior

                                                           Rezultati:

                                                  1. BRANCH WARREN
                                                  2. DENNIS WOLF
                                                  3. EVAN CENTOPANI
                                                  4. BEN PAKULSKI
                                                  5. DEXTER JACKSON
                                                  6. LIONEL BEYEKE

Luka Kuhar