Nakon dužeg izbivanja član Scitec Teama Eddie Abbew u dva posta na svom blogu nam piše niz novosti koje su se dogodile u njegovom životu kako profesionalnom tako i privatnom. Uskoro možete očekivati još novih Eddievih postova...
Tračevi - 2. ožujka
Pozdrav svima, vratio sam se! Hibernirao sam par mjeseci i sada sam se vratio s osvetničkim duhom. Nakon ''Australian pro show-a'' u Melbourne-u prošle godine, razmišljao sam odmarajući se daleko od natjecateljskog bodybuildinga i moram reći da su te misli bile depresivne. Razmišljao sam o tome kako se trebam suočiti s time, osjećao sam se oduzet i izgubljen. Bodybuilding je nešto čime sam se bavio posljednjih 20 godina, i doista trebaju velika muda da napustiš ono s čime si proveo veliki dio svog života, i to uživajući. Znam profesionalnog buildera koji se naprosto morao savjetovati iz razloga jer mu je bodybuilding karijera bila skraćena tijekom ozljede! To je očito ekstremna situacija, a i nisam uopće bio toliko loš.
Ništa me nije moglo pripremiti na 'pričice' koje sam čuo kada sam se pridružio Carmen Knights, koju sam trenirao za natjecanje 'Tampa Pro' prošle godine. Čovjek mi je u predsoblju jednog hotela prišao i način na koji me gledao doveo me do zaključka da smo se upoznali i prije, ali se nikako nisam mogao točno sjetiti.
''Zaboga Eddie, pa ti si dobro!'' -rekao je pružeći ruku u namjeri da se rukujemo.
Uvjerio sam ga da sam dobro no svejedno me i dalje gledao s nedoumicom, vidjelo mu se na licu.
Na kraju se ispostavilo da je jedan američki časopis koji se bavi bodybuildingom objavio članak u kojem je stajalo da sam UMRO. Možete zamisliti izraz moga lica u tom trenutku. Očito je da sam izdahnuo u automobilskoj nesreći ranije te godine! Ok, da, imao sam automobilsku nesreću u prosincu 2009-e godine, ali nisam umro! Ok, ozlijedio sam zapešće, vrat i donji dio leđa, ali do vraga, nisam umro! Živ sam i zdrav sam!
Bit onoga što želim reći je da u nagloj ekspanziji interneta i svih ostalih komunikacijskih sredstava, veoma je lako da se ovakvi tračevi i priče prošire, a problem je u tome da ne postoji nitko tko bi potvrdio ili negirao takve lebdeće informacije koje kruže okolo. Čuo sam da čak i Wikipedia radi ogromne pogreške u nekim slučajevima iako imaju rigorozne mjere što se tiče provjeravanja svojih podataka prije same objave.
Bilo kako bilo, odakle god su uzeli te podatke i objavili ih, ja sam i dalje prema Božjoj volji živ i zdrav. Treniram žestoko i nadam se da ću barem neke od vas uskoro vidjeti na FIBO-u u Essenu za par tjedana.
Eddie.
Trening partneri 7. ožujka
Tijekom svog života posvećenom bodybuildingu, imao sam
tek nešto više od par partnera s kojima sam vježbao. Ne smatram da sam hirovit
ili temperamentan ili također u nemogućnosti osloniti se na ostale partnere s
treninga, daleko od takve činjenice! Skoro sam bio mentor vlastitim
dečkima/frendovima s treninga, u stvari, 2006-e sam se godine natjecao s
Ricky-em Welling-om u San Franciscovom pro showu. Ricky, kao što znate, je
slijep i pripremanje njega za natjecanje bilo je teže nego kod uobičajene
pripreme, dakako, pokušao sam pripremati sebe, Carmen Knights i Ricky-a
Welling-a za isto natjecanje, i potpuno je nepotrebno reći da se nisam plasirao
dobro, bio sam 13-i i Rick je bio 15-i. Psihički stres mi je tada bio
beskrajan.
Bit koju želim istaknuti je da se ponekad partneri koji zajedno treniraju moraju pripremati za isto natjecanje. Iz mog osobnog iskustva, muškarci daleko bolje upravljaju takvim situacijama od žena! Da, rekao sam to! Muškarci su u tome bolji od žena! Naivno sam pokušao pripremiti tri cure za jedno figure i body fitness natjecanje 2006-e godine i nisam uspio! Napravio sam isto sa muškim natjecateljima i pokušao sam to primjeniti kod ženskih natjecateljica. Eto, nije mi uspjelo! Zapravo, nešto prije finala, jedna od natjecateljica je nazvala/kontaktirala savez i uspjela diskvalificirati partnera (s treniranja) iz razloga jer se natjecala za drugi savez mjesecima prije finala. Nepotrebno je reći da me to nije razveselilo.
Ono što želim reći ovim tekstom je da sada treniram sa tom dvojicom zadnjih 6 mjeseci. Mo ima 24 i Norbert 34 godine. Ja imam 40 i nešto sitno tako da mi treniranje sa mlađim dečkima u potpunosti odgovara! Moja je odgovornost gurati ih kroz vježbe, a također i ja cijelu situaciju onda shvaćam veoma ozbiljnom. Sviđaju mi se ta dva dečka i volio bih ih vidjeti kako uspijevaju ali nažalost, to je izvan mojih ruku. Sva je nada u tome da se plasiraju jako dobro u finalu, i također bih zaista volio da netko od njih dvojice stane na tron kao Britanski šampion. Koji od njih dvojice, ne znam.
Svakako ću vam pisati još tijekom treniga o njihovom napretku.
Eddie.