Poštovani čitatelji kao što i naslov govori, zvijezda našeg današnjeg intervjua je Romeo Streinger. Romeo je odličan body classic natjecatelj i ove godine je bio jedan od najspremnijih na državnom natjecanju- što nam može posvjedočiti i njegova srebrna medalja. No da mi ne duljimo s uvodom, krenimo vidjeti što nam naš ispitanik ima za reći:

1. Romeo čestitam na uspjehu prilikom natjecanja na ovogodišnjem PH u bodybuildingu. Kakav je dojam ovo natjecanje ostavilo na tebe? 

Hvala! Uprkos svim naporima, cijelokupno natjecanje je za mene proteklo kao vrlo lijepo iskustvo. Veliki doprinos je dao i Grad Daruvar koji nas je prekrasno ugostio, barem su takva moja iskustva. Smještaj je bio u blizini mjesta natjecanja, svi vrlo ljubazni i susretljivi, samo natjecanje se odvijalo po planu i bez nekog nepotrebnog „praznog hoda“. Meni kao natjecatelju je ovo bilo bitno, jer sam u svakom trenutku znao koliko imam vremena do izlaska na binu, što mi je omogućilo da se prije svakog izlaska odmorim, napunim UH, nadoknadim vodu, popravim boju, upumpam...

Veliki pomak je i live straming cijelog natjecanja. Čim je objavljen link, ja sam ga podjelio nekim prijateljima u Americi koji su bili zainteresirani, a kad sam se vratio kući, dočekao me pun inbox njihovih komentara i dojmova, tako da imam osjećaj da sam bio dio nekog globalnog „eventa“.

Dogodila se manja zbrka s podjelom medalja, ali to je brzo ispravljeno. Jedina zamjerka koju imam je u vezi reprodukcije glazbene podloge za slobodni pozing. Naime, na prošlom natjecanju su nas prije izlaska pitali želimo li izići uz glazbu, ili da glazba počne kad stanemo na binu, kao i želimo li da glazba odmah počne punom glasnoćom, ili sa tzv. „fade in“ efektom, dakle tiše pa postupno glasnije.

Ovaj put je to drugo pitanje izostalo, a moja glazbena podloga je puštena sa „fade-in“ efektom, zbog čega su prve dvije sekunde skladbe gotovo nečujne, pa izgleda da poziram „na prazno“. Naš slobodni pozing traje samo jednu minutu, ali mi se za izlazak spremamo po 4 mjeseca...netko si je mogao dati barem 4 sekunde za to pitanje, pa da nam nastup izgleda i zvuči kako je i osmišljen.

2. Spomenuli smo već srebrnu medalju, jesi li njome zadovoljan ili misliš da je moglo i bolje?

Zadovoljan sam srebrom. Odmah nakon prošlog Državnog, postavio sam si tri cilja; sanacija povrede i dodavanje više čiste mase, zatim prezentirati bolju formu (u smislu definicije i vaskularnosti) na ovogodišnjem Državnom, i na kraju, da se to odrazi i na moj plasman. Ostvario sam sva tri cilja, dakle ne mogu i ne smijem biti neskroman; zadvoljan sam!  ;)

3. Više se puta spomenulo kako je ovo jedno od natjecanja s najviše natjecatelja – je li to utjecalo na kvalitetu konkurecije body classica?

Naravno da jest. Pojavila su se neka nova lica, i odmah prezentirali vrhunsku formu vrijednu medalje. To, naravno, ne dopušta iskusnijim natjecateljima da se previše opuste, pa se forma svih natjecatelja, a tako i konkurencija i razina natjecanja, podiže na jednu višu razinu.

4. Na natjecanja si izlazio i prošle godine, kada bi uspoređivao svoju formu onda i sada s kojom formom bi bio zadovoljniji?

Naravno da je ovo moja najbolja forma do sada. Prošle godine sam još bio ozljeđen, što se jako odrazilo na masu mojih ruku i gornjeg dijela tijela, a bio sam i zaliven vodom. Ove godine sam prezentirao puno bolju definiciju i vaskularnost, i popravio proporcije i masu gornjeg dijela tijela, iako sam daleko od onog čime bi bio zadovoljan; pravi rad tek sad počinje, kad je ozljeda iza mene.

5. Ne moramo ni spominjati da je vrlo teško spremiti se za natjecanje te da je sva podrška potrebna u zadnjim tjednima. Imaš li ti nekoga tko je uz tebe kao podrška?

Nemoguće je sve odraditi sam. Osobno ne volim osjećaj gubitka kontrole, i većinu posla oko programa treninga i dijete i osmišljavanja pozinga sam odradio sam, ali iskoristit ću ovo da se javno zahvalim onima koji su mi pomogli tokom priprema i natjecanja. Moram se zahvaliti Marku Kovačiću- Kovi i Roniju Kovačiću na povratnim informacijama koje su mi pomogle da osmislim strategiju „last minute“ punjenja UH i vodom. Zahvala klubskom kolegi, Ivanu Valetiću. Tokom prednatjecanja, nakon što sam odradio dvije runde usporednog pozinga, i borio se s nesvesticom u drugoj vrsti, Ivan je, leđima okrenut sucima i izvodeći poze (!) primjetio moj staklasti pogled i uputio mi prijateljski „mig“ da izdržim. Zaista vrhunsko sportsko ponašanje, zbog čega mi je posebno drago da je njegov prvi izlazak na binu okrunjen medaljom.

Goran Juratović –Goc, kod kojeg treniram, je bio od velike pomoći tokom natjecanja. Dao mi je par dobrih sugestija za korekciju pozinga, nanošenja boje i ulja prije izlaska, i ono možda najbitnije; omogućio je mojoj djevojci Ivani da dobije zelenu kartu pomoćnog trenera, čime je ona imala nesmetan ulaz u „back-stage“ i tako mogla odraditi najveći dio posla. Počevši od zadnjih mjesec-dva priprema, kad, većinu vremena gladan, sasvim sigurno nisam bio najugodnije društvo, pa do samog natjecanja; obavila je peeling, depilaciju, nanjela ukupno 4 sloja natjecateljske boje i jedan sloj ulja na mene, restrčala se po Daruvaru da mi pribavi vodu, hranu i sve ono što sam zaboravio u autu koje bio parkiran kod hotela...

Da ne spominjem psihološku potporu, jer mi je, nakon što sam gotovo kolabirao u prednatjecanju, samopouzdanje bilo poljuljano....

Sasvim sigurno, ovaj rezultat bez nje bi bio nemoguć.

6. Pročitao sam u jednom intervjuu da si dijabetičar, je li to vrlo otegotna okolnost ili ipak samo manja prepreka u karijeri?

Ne želim umanjivati ozbiljnost diabetesa; radi se o ozbiljnom metaboličom poremećaju, koji, ako se ne tretira, ili mu se ne pristupi pravilno, može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema i smrti.

Ja sam odlično ovladao tehnikama regulacije diabetesa i manipulaciju inzulinom, pa to naoko može izgledati kao prednost, ali ako se uzme u obzir životni stil koji naš sport nameće, brojne obroke u svakom danu, često na radnom ili javnom mjestu, od kojih svaki mora biti popraćen davanjem inzulina, u svakom slučaju se radi o prepreci.

7. Ove godine si prezentirao odličnu formu, koji je tvoj recept za zadnje tjedne priprema?

Želiš opširni odgovor? U redu...mislim da je najveća razlika upravo u zadnjem tjednu. Naime, uobičajena je praksa da se zadnjih dana priprema krene sa punjenjem UH, da bi se napunile zalihe glikogena u mišićima do natjecanja. Glikogen pak veže na sebe vodu, pa onda mišići dobivaju pun izgled, natjecatelj ima dovoljno energije, a koža ostane tanka.

Ja sam tjedan dana prije natjecanja, pri vrlo niskom BF% (oko 4-5%) težio između 97 i 98kg. Kako je limit za moju visinu 93kg, bilo je jasno da moram napraviti neke drastične korake.

Plan je bio da ispraznim glikogen, sol i vodu iz tijela i tako padnem na zadanu kilažu, da bi zatim napunio mišiće glikogenom, vodom i natrijem prije izlaska na binu, a nakon vaganja. Konzultirao sam se sa prijateljima Markom Kovačićem – Kovom i Ronijem Kovačićem. Kova je na jednom natjecanju pokušao ovu tehniku, međutim nije mu najsretnije uspjela, jer nije uspio resorbirati vodu koju je popio.

Roni je, pak, uspješno koristio ovu tehniku sa nekim klijentima.

Naravno da mi ni jedan od njih nije mogao dati apotekarski preciznu formulu, ali povratne informacije od Kove, da ne ponovim njegove greške, i Ronijeve smjernice su mi pomogle da razradim vlastitu formulu.

Tako sam zadnji tjedan praznio glikogen, pa se iz mišića odmah otpuštala i za glikogen vezana voda, izbacio sam sol u potpunosti iz prehrane, što je dovelo do dodatnog otpuštanja vode, i dan ranije prestao sa uzimanjem vode, nakon što sam se dobro hidrirao nekoliko dana. Tijelo je ostalo u „flushing modu“ izbacivanja vode, tako da sam do jutra na dan natjecanja težio 91kg!

Naravno, bio sam i potpuno „iscjeđen“ – dehidriran, bez energije u mišićima zbog malo glikogena, a osjećao sam i prve simptome nedostatka natrija –grčeve u nožnim prstima. Odmah nakon službenog vaganja, krenuo sam sa punjenjem i vraćanjem u normalnu kilažu. Konzumirao sam ranije spravljen obrok od glukoze, banana i bijele riže (gotovo 1kg hrane; brzi, srednji i spori UH, ukupno 250g čistih UH), dvije žlice kikiriki maslaca, i pijuckao vodu do izlaska na binu, ukupno 1.5 litru. Naravno, kao dijabetičar, aplicirao sam i odgovarajuću količinu inzulina. Mišići su „povukli“ vodu i nutrijente i ja sam se povratio na skoro 93kg. Na papiru, ovo je izgledalo odlično. Međutim, u tako ispražnjnom stanju, moj metabolizam je bio tako ubrzan da su svi ti UH bili obrađeni kao brzi šećeri. Nakon početnog dobrog osjećaja (sugar rush), pretrpio sam „sugar crash“, i to na bini, usred prednatjecanja. Osjetio sam vrtoglavicu i nedostatak zraka. Doslovce sam se borio da ostanem na nogama do kraja. Do finala, morao sam promjeniti pristup i napuniti rezerve glikogena postojanijim izvorom UH. Tako sam se prebacio na proizvode od bijelog brašna, dakle škrob. Do otprilike 6 popodne, kad je moja kategorija ponovo pozvana na binu, pojeo sam gotovo kilogram kruha, mažući svaki zalogaj kikiriki maslacem i pijuckajući vodu. Kasnije su stigle i čokoladne krafne, popio sam i pola izostara i čak dva voćna jogurta, ukupno najmanje 2.5 litre tekućine, i aplicirao odgovarajuću količinu inzulina. Mislim da mi se forma nije nimalo pokvarila, dapače, napokon sam se oporavio i napunio se. Koža je ostala tanka, mišići su se ispunili a vene poiskakale. U finalu, na bini sam imao najmanje 95kg, što mi je i bio prvobitni plan.

8. Kakvi su planovi za ovu godinu? Hoćeš li izaći na još koje natjecanje?

Još uvijek ne mogu reći sa 100% sigurnošću, ali kako stvari za sad stoje, mislim da ću ostala natjecanja pratiti iz publike.

9. I zadnje pitanje, ali ne i najmanje važno – Što Romeo Streinger planira u budućnosti? U kojem smjeru namjeravaš usmjeriti karijeru?

Striktno natjecateljski; cilj mi je izgraditi muskulaturu Zlatne ere bodybuildinga. Zbog dugotrajne ozljede ruke, moj gornji dio tijela malo zaostaje za mojim nogama. Vjerojatno ću preskočiti sljedeću natjecateljsku godinu, i psvetiti sljedeće dvije godine izgradnji čiste, netjecateljske mišićne mase – otprilike 5kg u dvije godine, što je, mislim, realan cilj. Tih 5kg mislim rasporediti 2.5kg na ruke i ramena, 1.5-2kg na mišiće torza (leđa sa trapezima i prsa) i 0.5-1kg na noge.

Na svom FB profilu sam objavio jednu sliku koja vizualno dočarava kako bi to trebalo izgledati.

Ovo će me, naravno, učiniti nepovratno preteškim za Classic, a opet nedovoljno masivnim za Bodybuilding....“srećom“, prošao sam četrdesetu, pa će to biti idealno za Master  ;)

Hvala ti Romeo za vrijeme koje si izdvojio prilikom odgovaranja na pitanja nadam se da ćemo uskoro ponovno razgovarati o novim medaljama!

Poštovani čitatelji toliko od ovog intervjua, idućih dana nastavljamo s tekućim vijestima svijet bodybuildinga.

Luka Kuhar