Da li te riječi inzulin asocira na iglu i šećernu bolest? Odgovarajuća razina inzulina je jako važna za pristalice zdravog načina života kao i za bodybuildere.

U današnjem modernom društvu mnogo je pretilih ljudi i uz pretilost vezanih komplikacija. Na listi uzroka smrti diljem svijeta vlada 10 čimbenika, od kojih se 5 neposredno vezanih uz pretilost i njegove posljedice, npr. smanjenje inzulinske osjetljivosti organizma. Tih pet čimbenika je sljedeć: fizička neaktivnost, konzumiranje male količine svježeg povrća i voća, visoki indeks tjelesne mase, visoka razina kolesterola i visoki tlak.

Kao što je poznato postoje dva načina pretilosti. Jedan tip je trbušna pretilost, kada su masne naslage smještene u trbušnoj šupljini. Druga vrsta pretilosti je perifernog tipa, kada se masne naslage natalože na bedrima i na stražnjici. U tom slučaju može biti učinkovito povećanje fizičke aktivnosti i promjena režima ishrane – dijeta. 

Jedna od neposrednih posljedica pretilosti je povećani rizik razvijanja šećerne bolesti. I ovdje stupa na scenu inzulin (od latinske riječi insula=otok); u Langerhansovim otočićima gušterače se nalaze beta-stanice koje luče hormon polipeptid, koji sudjeluje u reguliranju metabolizma ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Nakon konzumiranja hrane hranjive tvari se razgrađuju na sastavne elemente na raznim točkama probavnog sustava i tako dospijevaju u krvotok. Ali stanice organizma su samo uz prisutnost inzulina sposobne preuzeti glukozu iz krvi. 

Gušterača registrira povećanje razine šećera u krvi i šalje inzulin u krvotok. Stanice tkiva sa svojim receptorima registriraju inzulin. Staničnu membranu inzulinski receptori proteinske prirode probodu kao igla. Dio receptora koji strši prema van iz stanice može  na određni način vezati cirkulirajući inzulin. Nakon nastanka spoja prostorna struktura (sklop) receptora se mijenja, a ta promjena prelazi i na unutarnju staničnu stranu receptora. Promjenu strukture na unutarnjoj strani registriraju molekule - transmiteri koje se nalaze u blizini, koje su također proteinske prirode i pokreću informativno strujanje koje djeluje u više smjerova.  Jedna od važnih stanica se usmjerava na apsorbcija šećera, ali preko ostalih molekula - transmitera mijenja aktivnosti pojedinih naših gena, a idirektno i diobu stanica.

Ranije spomenute molekule, koje  vežu  šećer, se ugrađuju u staničnu membranu pod utjecajem inzulina, tako dolazi do ulaska šećera. Čim je stanica došla do dovoljne količine šećera, njena sposobnost primanja se gasi.

Najčešća pogreška inzulinskog sustava se ogleda u nedostatku inzulina, odnosno nesposobnosti registriranja inzulina. Inzulinska rezistencija nastaje tada, kada organizam ne registrira prisutnost inzulina, jer su inzulinski receptori oštećeni ili im se smanjio broj. Taj proces vodi prema nastanku šećerne bolesti tzv. tipa II., koja je nasljedna bolest, u 90% slučajeva se radi o ovom tipu. Lako bi se mogla izbjeći, jer razvijanju te bolesti kumuju    pretilost, stres, neaktivan način života i konzumiranje alkohola.

Stalno visoka razina inzulina ima tri važna negativna učinka. Kao prvo, polako smanjuje osjetljivost inzulinskih receptora. Pored toga inzulin potiče sintezu onih enzima, koji od ugljikohidrata proizvedu masti, s time se povećava mašćenje. Brzo povećanje inzulina prati nagli pad šećera u krvi, što aktivira centar za glad u mozgu. Na utjecaj neosjetljivosti smanjuje se primitak glukoze u mišićima. Mišićni potencijal se značajno kvari.

Usljed inzulinske rezistencije smanjuje se apsorpcija aminokiselina u mišićima što vodi do gubitka mišića.  

Što se može učiniti?

Naglasak je naravno na preventivi. Nastanak inzulinske rezistencije se lako može zaustaviti  pravilnom ishranom i vježbanjem. Svakodnevno gibanje kojim potrošimo 500 kcal smanjuje rizik za 6%. Ishranu pomaže Alfa lipoična kiselina te Hypoinsul koji je među dodatke prehrani stigao iz terapeutskih proizvoda  (koristi se za reguliranje razine šećera u krvi/ šećerne bolesti), sadrži djelotvorne ekstrakte  (charantin, polipeptid P, EGCG, MHCP; 4-HIL ekstrakt cimeta, curcumin, allicin, 3-0-metil-D-chiro-inostiol), te tvari su vitamini i elementi u tragovima (krom, selen, cink, mangan) koji povećaju  ili imitiraju lučenje inzulina i njegovu djelotvornost, čime smanjuju inzulinsku otpornost stanica. Uzimanje Hypoinsula pri konzumiranju ugljikohidrata rezultira boljom inzulinskom reakcijom organizma, djelotvornijim inzulogenim transportnim djelovanjem. Zato netko tko ga uzima može izbjeći unos velikih količina ugljikohidrata.
4-HIL je ekstrakt piskavice, koji jača unutarstraničnu sposobnost prijenosa signala  inzulinskog receptora. Redovno konzumiranje dnevno 5-6 grama cimeta pak smanjuje inzulinsku rezistenciju, tako se znatno smanjuje potreba lijekova u razvijenom stadiju bolesti. Utjecajem kroma mogu se zaustaviti ili preokrenuti nepovratni procesi koji su se razvili kao sporedna posljedica režima ishrane s puno masti i previše šećera.