Kao što i sam naslov ovog članka kaže- biti će govora o najvišem nivou famoznog bildanja u teretani, ali prije toga napomenuo bih samo par stvari. Prva bi bila ta da ja nisam natjecatelj (barem ne još), a druga da moje riječi dolaze iz dugogodišnjeg promatranja i proučavanja, a ne natjecateljskog iskustva iz prve ruke.
Također ovaj članak je namijenjen svima onima koji se nećkaju oko toga bi li zaplivali natjecateljskim vodama, odnosno bi li poduzeli taj idući korak. Kada sam to rekao, najbolje je da vam ne trošim vrijeme dalje već da krenem s nekakvim sadržajem – pa evo ga:
U teretani ste, radite jedan od svojih planiranih treninga, uživate u slatkoj senzaciji boli dok pogađate odabranu mišićnu skupinu. U svlačionici ste ostavili shaker sa svojim post workout shakeom, a doma vas očekuje ukusan obrok nakon što se operete i malko odmorite.
Možete reći da ste zadovoljni svojim izgledom, već ste neko vrijeme u teretani i napredak je tu. Vi ste sretni, a ljudi oko vas zamjećuju da postajete sve razvijeniji i sve mišićaviji. Sve izgleda super, vaš rad se isplatio, ali osjećate li se i dalje nekako nezadovoljno i nepotpuno?
Razmišljate o bodybuildingu, ali niste sigurni želite li poduzeti taj korak. Čuli ste mnogo o tome kako svi ti natjecatelji umiru mladi kako ne mogu „odraditi posao“ u krevetu, ali i kako su više-manje svi odreda homići.
Kada redom krenete proučavati ove urbane mitove o ljudima koji ostavljaju dušu na spravama, a disciplina koju posjeduju neusporediva je s ostalim sportovima, shvatit će te da su oni baš to- mitovi!
Što se rane smrti tiče toga je bilo u bodybuildingu zaista, ali bilo je i u nogometu, a i u svakodnevnom životu tako da je to daleko od pravila ovog sporta. Zapravo toliko je besmisleno jer već postoji natjecanje za starije bildere odnosno „mastere“. Mnogo bodybuildera je oženjeno i dosta ih ima djecu pa je sama ta činjenica odgnala preostala dva mita. Kompetitivni bodybuilding nije rezerviran za gayeve, a niti za impotentne muškarce.
Ta razina ovog vrlo teškog sporta rezervirana je za one koji pod svaku cijenu žele uspjeti i dokazati svima da je nemoguće moguće, odnosno da čovjek konstanto može probijati granice poznatog i izgledati vaznemaljski moćno. To je sport za ljude koji su došli do limita casual dizanja utega i sada traže nešto više, ako ste se našli u ovome članku do sada, onda je to sport baš za vas!
Pogledajte samo taj proces stvaranja nove slike sebe i konačne prezentacije na natjecanju. Radi se o nemjerljivoj razini odricanja i discipliniranja, ali i o velikom zadovoljstvu nad svojim konačnim rezultatima. Ako ne vjerujete meni, pogledajte bilo kojeg bodybuidlera na „youtubeu“. Jasno se može primijetiti kako su svi oni nabrijani, spremni, iscrpljeni i željni u fazi pripreme. Njihov život postaje bodybuilding, a teretana njihovo svetište.
Sva ta znanost o prehrani i ostalim suplementima i supstancama usadila im se u najmanje pore života i tako svaki dan dišu i postoje za ovaj sport. I onda dođe natjecanje! Tamo na njihovim licima koja su umorna i dehidrirana vidite onaj izraz iskonske sreće dok vam prezentiraju svoje remek djelo, svoj „masterpiece“. Svoje tijelo!
Zato se bildalo, za to se jelo prokleto povrće, za to se trčalo, spavalo, dizalo, plakalo i urlikalo. Za taj moment u kojem će povijest pamtiti vaš rad na sebi kao vaše osobno postignuće koje nitko nikada neće moći oduzeti. Tu se ne ide zbog novaca i slave, već zbog časti i predanosti. Bodybuilding je pravi muški sport kojem se ne pristupa prazne glave i bahato, bodybuilding je putovanje na kojem će te izgubiti mnogo kako bi postigli sve!
Luka Kuhar